ZAŠTO JE ELBRUS, NA KOM SU POGINULI PLANINARI IZ BOSNE, JEDNA OD NAJOPASNIJIH PLANINA? "Tu nastaje zamka, sve se menja" - Sledi šok, i NEMOGUĆE JE PREŽIVETI
Dodajte Kurir u vaš Google izborPet bosanskohercegovačkih alpinista iz Zenice smrtno je stradalo, dok je dvoje spašeno tokom pokušaja uspona na ovaj najviši planinski vrh u Evropi i Rusiji. U tragediji su poginuli: Meliha Čaušević, Alma Okanović, Denis Okanović, Almir Krivdić i Nermin Talam.
Jedan od preživelih sam se spustio sa planine i pozvao pomoć dok su drugog kasnije pronašli spasioci. U pitanju su Haris Adilović i Kemal Vidimlić. Ruske spasilačke službe i dalje sprovode složenu akciju izvlačenja tela, a posao im otežavaju mećava, jak vetar i izuzetno niske temperature.
Nekoliko dana pre pohoda na Elbrus, grupa je objavila zajedničku fotografiju uz opis da je "hiljadu kilometara iza njih, a ispred jedan vrh i samo jedan san".
Planina Elbrus na Kvakazu je najviši vrh Evrope i Rusije, ali je poznata po izuzetno surovim i nepredvidivim uslovima.
- Veliki profesionalci Ministarstva za vanredne situacije Rusije izvlače stradale na Elbrusu, uprkos mećavi, vetru i izrazito niskim temperaturama koje vladaju na planini - naveo je za RTRS Nenad Ikonić, načelnik Gorske službe spašavanja Republike Srpske.
Reč je o planini, kaže Ikonić, koja je jedna od najsmrtonosnijih na svetu, ona se za kratko vreme pretvara u mesto gde je gotovo nemoguće preživeti.
- To nije planina koja je previše zahtevna, ali zamka nastaje na 5.000 metara nadmorske visine. Tada se sve menja, kiseonik u vazduhu, i nemate uslove za život i tada dolazite u stanje šoka - pojasnio je Ikonić, komentarišući tragediju u kojoj je nastradalo pet alpinista iz Zenice.
Neko od stradalih imao problema sa plućima?
Ikonić pretpostavlja da je neko od stradalih imao problema sa plućima, koji su izazvali stanje šoka, a kasnije i tragediju.
- Spasilačke ekipe su stalno u pripravniosti, kao i kod nas. Radi se o Ministarstvu za vanredne situacije Rusije, koji su veoma obučeni, 30 spasilaca je trenutno na planini kako bi pronašli preostale planinare - naveo je Ikonić.
Tamo duva veoma jak vetar, dodaje Ikonić, i u tim uslovma ljudski organizam ne može da finkcioniše.
- Iako Elbrus tehnički nije zahtevan, reći ću vam jedan podatak, da je 2004. godine 48 penjača – alpinista nastradalo za jednu sezonu - ukazao je Ikonić. Poručio je da su vodiči, adekvatna oprema, kao i praćenje vremenskih uslova neophodni za pripremu planinara.
Elbrus je ugašeni stratovulkan na Kavkazu čiji zapadni vrh (Zapadni Elbrus) sa nadmorskom visinom od 5.642 metara predstavlja najviši vrh Evrope i Rusije.
Dugi deo nekadašnjeg vulkanskog grotla je istočni vrh (Istočni Elbrus) sa nadmorskom visinom od 5.621 metara. Nalazi se na jugu evropskog dela Rusije, nedaleko od granice sa Gruzijom i udaljen je 65 km od grada Kislovodska. Danas se na Elbrusu nalazi veliki skijaški centar sa sistemom žičara i gondola koje izlaze do visine od oko 3.800 metara nadmorske visine na kojoj se nalaze tzv. Dizel skloništa. Skijanje na njegovim padinama traje tokom čitave godine jer se granica stalnog snega nalazi nešto ispod 3.700 metara nadmorske visine, stoji na Vikipediji.
Nakon raspada SSSR-a i do početka 2010-ih, putovanje na Elbrus je postajalo sve opasnije zbog ekonomskih problema, oružanih sukoba u raznim republikama Kavkaza, a kasnije i zbog pobune na Severnom Kavkazu. Trenutno, Elbrus postepeno postaje važna destinacija domaćeg ruskog turizma, sa 424.000 posetilaca u tom području 2020. godine.
U junu 2022. godine, Stejt department SAD je savetovao građanima da ne putuju na Elbrus zbog terorizma, otmice i rizika od građanskih nemira.
Zašto je Elbrus jedna od najsmrtonosnijih planina
Ono što Elbrus čini jednom od najsmrtonosnijih planina na svetu jeste surova kombinacija nekoliko ključnih faktora, a pre svega ekstremne mikroklime. Vreme na Kavkazu poznato je po tome što se može promeniti u roku od svega nekoliko minuta, pa se potpuno vedro i sunčano jutro ekstremno brzo pretvara u razornu snežnu oluju.
Na visinama iznad 5.000 metara nju prate orkanski vetrovi čija brzina redovno premašuje 100 km/h, dok temperature padaju i do -30 stepeni Celzijusa. U takvim uslovima smrzotine nastaju za nekoliko minuta, a telo rapidno gubi neophodnu toplotu.
U jeku oluje, magla, sneg i oblaci postaju jedno, stvarajući takozvani whiteout – apsolutnu belinu u kojoj je nemoguće razlučiti gde završava tlo, a počinje nebo. Penjači tada u panici gube orijentaciju, a skretanje sa sigurne staze makar i nekoliko metara često vodi ravno u zone sa dubokim i skrivenim glečerskim pukotinama. Dodatni, i neretko presudan problem, jeste visinska bolest.
Na visini iznad 5.000 metara nivo kiseonika je drastično niži, a zbog brze vožnje žičarama i "ratracima" do visinskih kampova, mnoga tela nemaju vremena da se prilagode. Nedostatak kiseonika tada izaziva tešku konfuziju i gubitak snage, a u ekstremnim slučajevima i edemu mozga ili pluća, što penjače u potpunosti onemogućava da samostalno hodaju i pobegnu od nadolazeće oluje.
Haris Adilović, jedan od dvojice preživelih alpinista, u razgovoru za ruske medije, rekao je da je za nesreću kriva pogrešna vremenska prognoza, a ne nedovoljna pripremljenost.
Adilović je za ruski medij Izvestija izjavio da je tim bio dobro obučen, ali da su se vremenski uslovi pokazali znatno težim nego što se očekivalo. Ispričao je da su problemi počeli još na samom početku uspona.
Grupa nije imala vodiča, a već u početnoj fazi uspona jedan od učesnika počeo je ozbiljno da se smrzava, zbog čega je vodeći deo tima morao da se vrati.
- Drugi tim je nastavio uspon, ali nakon otprilike 100 do 150 metara i mi smo odlučili da odustanemo. Kada smo osigurali užad na jednom delu rute i popeli se nešto više, videli smo da je situacija na vrhu još gora. Zato smo odlučili da se vratimo - prisetio se Adilović.
Naglasio je da su svi članovi tima bili iskusni i da se dobro poznaju. Objasnio je da planinari u BiH treniraju gotovo svakog vikenda, jer su im planine lako dostupne.
(Kurir.rs/RTRS/Klix.ba/Danas)